Stanari moje zgrade i u njenoj okolini su znali ko je Ružni. Naime, on je bio maca lutalica od koje su svi bježali i koju su svi izbjegavali.
Ružni je volio samo tri stvari u svom životu: borbu, da jede iz smeća i tako da kažemo ljubav. Kombinacija ove tri stvari s time da je svoj život proveo napolju su imale uticaja na njegov život.
Da počnemo: “Ružni je imao samo jedno oko, a na mjestu gdje je trebalo da bude drugo bila je crna praznina. Na toj istoj strani mu je falio i dio uha. Njegova lijeva šapa je izgledala kao da je bila slomljena, a onda zarasla pod nekim čudnim uglom.
Svaki put kada bi ga neko ugledao kazao bi: “Ovo je jedna zaista RUŽNA mačka”. Sva djeca su bila upozorena da ga ne diraju, a odrasli su bacali kamenje na njega,ganjali ga i šutali. Svaki put kada bi im prišao šricali raznim tekučinama, a ono najbolnije kada bi im ušao u kuću zatvarala vrata iako su vratima udarali u njegove šape.
Iako su ga svi udarali i polijevali on je imao jednu reakciju, stajao bi tu i primao udarce sve dok Vi neodustanete. Kada god su ga gađali kamenjem on bi dotrčao do njihovih nogu i “motao” se oko njih kao znak da im oprašta. Čim bi ugledao djecu trčao je mjaučući prema njima željan njihove ljubavi i pažnje. Ukoliko bi ste ga podigli odmah bi se previjao po vašoj maici, dirao naušnice ili bilo šta što bi mogao naći.
Jedan dan Ružni je htio da svoju ljubav pokaže i susjednim psima, ali oni nisu odgovorili na nju. Napali su ga, a iz susjednog stana sam mogao čuti njegov plač i mjauke. Potrčao sam mu u pomoć ali je već bilo kasno. Pomislio sam da njegov život prestaje ovdje.
Privio sam ga uz sebe,a onda sam osjetio onaj stari poznati osjećaj lizanja mog uha. Iako je bio u tolikoj boli i borbi za svoj život sve što je htio je malo ljubavi, a možda i suosjećajnsoti. Svojim palcem sam ga prvio uz tijelo, i osjetio sam kako prede. Pogledao me je svojim jednim, zlatnim okom potpuno siguran da ću upravo ja otkloniti svu njegovu bol.
Ružni je umro u mom naručju prije nego sam uspio ući u kuću, ali sam ga dugo zadržao tu razmišljajući kako je jedna deformisana mačka puna ožiljaka mogla naučiti šta znaći čista “duša” i kako voljeti nekoga iskreno i potpuno. Ružni me je naučio o ljubavi, davanju i suosjećajnosti više nego da sam pročitao hiljadu knjiga, lekcija ili pak milion edukativnih emisija, i zbog toga ću biti zauvijek zahvalan. On je bio prestrašen izvana, a ja sam bio iznutra. Bilo je to vrijeme za mene da nastavim dalje i da naučim kako da nekoga volim čisto i duboko. Da dam svoj maksimum za bitne ljude u mom životu.
Mnogo ljudi u svijetu želi da budu bogatiji, poznatiji, ljepši, ali ja ću zauvijek pokušavati da budem ono što je ružni bio…