Četiri svijeće su gorjele polako. Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.
Prva svijeća reče: „Ja sam MIR – ljudi me ne uspevaju sačuvati, nema potrebe da gorim, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.
Druga svijeća rekla je: „Ja sam VJERA – nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da gorim i dalje.“ Tek što je to izgovorila, dunuo je lagani povjetarac i ugasio je.
Treća svijeća je žalosno progovorila: „Ja sam LJUBAV – nemam više snage, ljudi često zaboravljaju na mene.“ I istog momenta se ugasila.
Nedugo zatim u sobu je ušlo djete. „Šta je ovo?„, upitalo je djete. „Trebalo je da gorite do kraja.“ I rekavši to, počelo je plakati.
Tada se oglasila četvrta svijeća: „Ne boj se, dok god ja gorim, moći ćemo da upalimo ostale sveće. Ja sam NADA.“